Često možemo čuti kako ljudi vjeruju da se osobe ne mogu promijeniti, da su „pokvareni“ i da će uvijek ostati isti. Ovaj stav može proizlaziti iz razočaranja i negativnih iskustava, no psihologija pruža dublji uvid u ovu tvrdnju.
Većina psihologa slaže se da su ljudi složena bića i da njihov karakter nije isključivo određen genetikom ili iskustvima iz djetinjstva. Znanstvena istraživanja pokazala su da se osobine ličnosti mogu mijenjati tijekom života, iako se neka osnovna obilježja karaktera mogu zadržati. Primjerice, netko tko je sklon impulzivnosti može s vremenom naučiti kontrolirati svoje reakcije i ponašanja, osobito ako prolazi kroz terapiju ili koristi tehnike za samoregulaciju.
Jedan od ključnih faktora u ovoj temi jest motivacija za promjenu. Osobe koje uistinu žele promijeniti određene aspekte svog ponašanja i ulože napor u osobni razvoj mogu postići značajne promjene. Studije su pokazale da osobe koje aktivno rade na sebi, bilo kroz terapiju, obrazovanje ili osobni razvoj, imaju veće šanse za mijenjanje određenih ponašanja. S druge strane, oni koji ne priznaju svoje greške ili imaju nisku razinu samosvijesti često nastavljaju s istim obrascima ponašanja.
Psihologija također prepoznaje važnost socijalnih i okolinskih faktora u oblikovanju ljudskog ponašanja. Osoba može razviti destruktivne ili „pokvarene“ karakteristike zbog traumatičnih iskustava, loših uvjeta života ili utjecaja negativne sredine. U takvim slučajevima, promjena okruženja i podrška mogu igrati veliku ulogu u promjeni ponašanja. Primjerice, osoba koja je odrasla u okruženju nasilja može razviti agresivne sklonosti, ali s adekvatnom terapijom i pozitivnim utjecajima može naučiti kako prepoznati i kontrolirati svoje impulzivne reakcije.
Međutim, postoje ljudi čije su karakteristike toliko ukorijenjene da je teško očekivati promjenu. Pojedinci s narcističnim ili antisocijalnim poremećajem ličnosti, primjerice, često imaju fiksne obrasce ponašanja koji su otporni na promjenu. Iako terapija može pomoći u razumijevanju i ublažavanju simptoma, dugotrajna promjena kod ovih osoba često izostaje. Razlog tome je što oni obično nemaju unutarnju motivaciju za promjenu i ne vide svoje ponašanje kao problem.
S obzirom na to, tvrdnja „jednom pokvaren, uvijek pokvaren“ može se odnositi na ljude s ozbiljnijim poremećajima ličnosti koji su skloni manipulaciji i neempatičnom ponašanju. Takve osobe najčešće ne osjećaju potrebu za promjenom i rijetko traže pomoć sami od sebe, što može ostaviti dojam da se ljudi uopće ne mijenjaju.
Ipak, veliki broj psihologa vjeruje da većina ljudi može doživjeti promjenu uz pravi pristup, podršku i volju. Ljudski mozak i osobnost imaju sposobnost prilagodbe, a kroz osobni rad, terapiju i pozitivne utjecaje, mnogi mogu mijenjati svoje obrasce ponašanja. Ukratko, iako se neka ponašanja i osobine mogu činiti trajno „pokvarenima“, psihologija naglašava važnost konteksta, motivacije i prilike za promjenu.
Zato, iako se tvrdnja „ljudi se ne mijenjaju“ može činiti istinitom u određenim slučajevima, psihologija nam pokazuje da promjena nije samo moguća, nego je često i stvarna za one koji su spremni raditi na sebi.