Roditelji su često naši prvi učitelji, vodiči kroz život i osobe koje nas bezuvjetno vole. Njihova podrška, savjeti i ljubav pomažu nam da rastemo i postanemo ljudi koji želimo biti. Međutim, kako odrastamo i postajemo samostalni, često zaboravljamo koliko su važni u našem životu. Često zanemarujemo trud i žrtve koje su podnijeli kako bi nam osigurali bolji život. U nastavku donosimo tri najveća grijeha koja činimo roditeljima, a za koja teško možemo pronaći opravdanje.
1. Zanemarivanje njihove prisutnosti i vremena
U današnjem užurbanom svijetu, gdje smo stalno zauzeti obvezama, poslom i društvenim životom, često nemamo vremena za vlastite roditelje. Posjete se sve više prorjeđuju, a telefonski pozivi sve su rjeđi i kraći. Zanemarivanje vremena koje provodimo s njima može imati dugotrajne posljedice, kako na odnos, tako i na njihovo psihičko i emocionalno zdravlje. Roditelji, posebno kako stare, sve više cijene vrijeme provedeno s djecom. Kada ih zanemarujemo, šaljemo poruku da nisu važni i da su ostali u sjeni naših novih prioriteta. Iako nas roditelji možda nikada ne bi kritizirali zbog toga, svaki put kada zaboravimo pozvati ih ili pronaći vrijeme za posjet, činimo im emotivnu nepravdu koja ih može povrijediti dublje nego što mislimo.
2. Nezahvalnost i zaboravljanje žrtava koje su podnijeli
Roditelji često podnose velike žrtve kako bi nam omogućili bolji život. Mnogi su se odrekli vlastitih snova, ugode i slobodnog vremena da bismo mi mogli ostvariti svoje ambicije. Nažalost, kako starimo, često zaboravljamo sve ono što su za nas učinili. Smatramo njihove napore i ljubav samorazumljivima i rijetko im izrazimo zahvalnost za sve što su učinili. Ta nezahvalnost može biti posebno bolna za roditelje jer im šalje poruku da njihovi napori nisu vrijedni priznanja. Možda nismo svjesni koliko im znači jedna iskrena riječ zahvalnosti ili mali znak pažnje. U trenucima kada im zahvalimo ili im pokažemo koliko su nam važni, vraćamo im osjećaj vrijednosti i ljubavi koju su nam bezuvjetno pružili.
3. Kritiziranje i neshvaćanje njihovih pogrešaka
Nitko nije savršen, pa tako ni roditelji. Svi ljudi čine greške, a roditelji često donose teške odluke koje ne moraju uvijek biti idealne. Kada ih kritiziramo zbog njihovih postupaka ili odluka, često zaboravljamo da su činili najbolje što su mogli s resursima i znanjem koje su tada imali. Često ih osuđujemo bez pokušaja da razumijemo njihove razloge ili okolnosti u kojima su se našli. Umjesto da ih podržimo i budemo svjesni njihovih pogrešaka kao sastavnog dijela ljudskog iskustva, mnogi biraju put kritike, predbacivanja i zamjeranja. Takav pristup ne samo da ih boli, već narušava i odnos te stvara emocionalnu distancu. Važno je sjetiti se da su nas roditelji uvijek pokušavali zaštititi i učiniti ono što su smatrali najboljim za nas, čak i kad su možda griješili.
Ova tri grijeha – zanemarivanje roditelja, nezahvalnost i kritika njihovih pogrešaka – duboko pogađaju ljude koji su nas odgojili i pružili nam ljubav, sigurnost i stabilnost. Roditelji nas ne drže odgovornima niti nas optužuju, ali time što zaboravljamo njihovu važnost u našem životu, na neki način pokazujemo nedostatak poštovanja prema njihovim žrtvama i ljubavi. Možda je nemoguće vratiti vrijeme, no uvijek imamo priliku popraviti odnose s roditeljima, posvetiti im više vremena, izraziti im zahvalnost i razumjeti ih kao ljude s vlastitim borbama i nesigurnostima. U konačnici, pokazivanje ljubavi i poštovanja roditeljima jedna je od najboljih odluka koju možemo donijeti – ne samo zbog njih, već i zbog nas samih.