Tekst sa slike:
„Imamo veliku kuću, djeca se razišla po svijetu i odlučili smo da izdamo jedan sprat. Doselila se jedna mlada „studentica“, bar se tako predstavljala. Gledala sam je kao moju kćerku, kada nešto skuham, odnesem i njoj, pozivala je na kafu i čaj, baš mi je nekako prirasla k srcu. Možda zato jer je govorila da se sama školuje, da je siroče, odraslo sa babaom, koja je nedavno preminula.
Neki dan sam se vratila sa pijace, a ona sjedi na stepeništu u lepršavoj haljini, ono sve se vidi i puši cigaretu.
Priđem joj onako majčinski je pitam šta to radiš tako obučena i upirm prstom u njenu „macu“, a ona mi onako mrtva ozbiljna odgovori…“
Nastavak priče:
„Čekam vašeg muža.“
Mislila sam da se šali. Spustila sam kese na pod i samo je gledala. Ona je ugasila cigaretu i ponovila potpuno mirno:
„Rekao je da će danas ranije doći.“
Osjetila sam kako mi se noge odsijecaju. Nisam željela praviti scenu dok ne saznam šta se zapravo događa. Ušla sam u kuću i sjela u kuhinju. Poslije dvadesetak minuta čula sam automobil.
Muž je ušao na vrata, ugledao me i odmah zastao.
„Zar nisi rekla da ćeš biti kod sestre do večeras?“, upitao je.
Tada mi je sve postalo još sumnjivije.
„Nisam. A izgleda da te neko čeka na spratu.“
Promijenio je boju u licu.
Pozvala sam djevojku da siđe. Kada se pojavila, muž je samo spustio glavu. Nisam morala mnogo pitati. Ona je tada priznala da nije bila samo podstanarka. Rekla je da se s mojim mužem poznaje mjesecima i da joj je upravo on predložio da iznajmi naš sprat.
Ali najveći šok tek je uslijedio.
„Nisam vam lagala samo o tome“, rekla je. „Nisam ni studentica.“
Pogledala sam muža i pitala ga koliko dugo ovo traje. Ćutao je.
Te večeri nisam vikala niti razbijala stvari. Uzela sam telefon, pozvala sina i rekla mu da sutra dođe.
Djevojci sam dala rok da se iseli, a mužu sam rekla:
„Četrdeset godina sam ti kuhala, prala i vjerovala. Od sutra ćeš morati sam.“
Prvi put nakon mnogo godina spavala sam sama u sobi. Boljelo je, ali sam istovremeno osjećala neobičan mir.
Sljedećeg jutra muž je pokucao na vrata i izgovorio nešto zbog čega sam shvatila da priča ipak nije bila onakva kakvom sam je zamišljala.
„Moram ti reći ko je ona zapravo…“