Odrasla u Bosni i Hercegovini, ali sa pojmovima Srbin, Hrvat, Musliman – prvi put se surela kada je krenula u školu. Jasna Marin rođena je u mješovitoj porodici, od majke muslimanke i oca Srbina. Brak njenih roditelja nastao je iz velike ljubavi, a danas je i sama u mješovitom braku. Kako je otkrila, trudi se da dete uči toleranciji, ali i da ga ne opterećuje pojmovima poput vjere i nacionalnosti.

Moje prvo suočavanje sa pojmovima ‘vjera’ i ‘nacionalnost’ bilo je u osnovnoj školi. Rat je počeo u Bosni 1991, 1992. i djeca su počela da pričaju o tome – ‘Ti si Srbin’, ‘On je musliman’, ‘Ovaj je Hrvat’. Ja sam bila šokirana. Ja nisam imala pojma šta to sve znači. I onda sam došla kući i pitala mamu šta im to sve znači. Mene niko nije opterećivao takvim stvarima. Ni mama nije pokušavala da me uputi u to nešto posebno”, ispričala je Jasna Marin u emisiji “150 minuta” na Prvoj.

Tokom odrastanja praznike je provodila sa širom familijom. Tek poslije rata praznici su se slavili kako bi se samo obilježili. “Uglavnom smo praznike provodili sa širom familijom, sa drugim članovima u porodici. Tačnije, prije rata nije ni bilo toliko obilježavanja vjerskih praznika. Poslije smo slavili Božić, slavili smo slavu, ali više na neki moderniji način. Dolazili su moji prijatelji, pravili smo neke žurke kod kuće. To nikada nije bilo na tradicionalni način obilježavano, jer se slavilo da se obilježi, ali se nije opredeljivalo da ćemo slaviti samo to ili samo to”, rekla je Jasna.

Sve polazi od kuće?

Tada me je najviše pogađalo to koliko djeca mogu da budu opterećena i zatrovana takvim stvarima. Naročito u to vrijeme, kad nije bilo interneta. Mi sad možemo internet da krivimo za sve što ne valja i sve što djeca znaju i sve što zloupotrebljavaju, sve što je loše. Sad je kriv internet za to. Međutim, ja ipak mislim da sve polazi od kuće, jer ako je prije 30 godina bilo tako, oni su morali da čuju ili jedni od drugih ili iz kuće”, rekla je Jasna Marin i dodala da ju je najviše boljelo to što sa djecom mora da se priča o tome.

“Međutim, i danas je tako. Ne mora biti na nacionalnoj osnovi, ali svaka vrsta diskriminacije, svaka uvreda polazi od neke nulte tačke, a to je uglavnom porodica”, rekla je Jasna koja svog 11-godišnjeg sina ne opterećuje takvim podjelama. Kako je rekla, on za sada zna da je ona iz Bosne, a tata iz Srbije i da je to sve.

“Nije mu jasno ko u šta tačno vjeruje, koliko bogova postoji i tako dalje. Ne opterećujem ga, ali ga učim da postoje različitosti i da ne postoji nešto u šta mora da se vjeruje, da mu to niko neće određivati, da treba sam da odluči – i šta će da poštuje i u šta će da vjeruje”, otkrila je Jasna koju odmalena povređuje nepravda i diskriminacija.

“Ne podnosim diskriminaciju bilo koje vrste. U učionici gdje predajem i u svojoj okolini, na svojim profilima na društvenim mrežama, ne tolerišem vrijeđanje i diskriminaciju. I stalno se borim protiv toga. I odmalena se borim za pravdu – i na svoju štetu i kroz školovanje i na poslu. Strašno me to povrijeđuje, strašno me povređuje mobing, strašno me povređuju problemo u školama. Svog sina usmjeravam da pravi razliku među ljudima – ko je dobar, a ko loš”, zaključila je Jasna.